Pjesma o treženju mudrosti

Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama. Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg ću dana tragati za njom. Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kročila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti. Prignuvši malo uho, naučih je i stekoh mnogu pouku. Po njoj uznapredovah i slavu ću dati onomu koji me podari mudrošću. Jer odlučih u djelo je provesti, žarko za dobrom tragah i neću se stidjeti. Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam. Usmjerih svoju dušu prema njoj i nađoh je u čistoći. Od početka joj posvetih svoje srce, i neću nikad biti napušten. I utroba mi uzdrhta od čežnje za njom, i stoga stekoh valjano blago. Za plaću mi je Gospod jezik podario: njime ću ga slaviti.
Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite. Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeđaju? Otvorih svoja usta i rekoh: Kupujte je bez novaca, podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i čovjek odan nalazi je. Pogledajte očima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao. Kupujte pouku velikom svotom novca, njome ćete steći mnogo zlata. Nek` se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga. Učinite djelo svoje prije određena vremena: u svoje vrijeme dat će vam on vašu plaću.

Mudrost Isusa, sina Sirahova.

Himna zahvalnica

Slavit ću te, Gospodaru, Kralju, i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem, jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoćnik moj. Po velikom milosrđu i imenu svom izavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih kkoji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio, iz duboke utrobe Podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi, od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne, pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih. Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti, zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih - Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati. I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće. I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.

Zaključak

Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar. Budel li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.

Brojčane izreke

Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod: na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.

Nagovor

A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj. On neka nad dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. Neka milost njegova bude tajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.

Veliki svećenik Šimun

Šimun, sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram. Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta. U njegovo je vrijeme vodeno sporemište iskopano, jezero poput mora golemo. U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. Kako li krasn bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma? Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun, kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistvim oblacima, kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora, kao grana tamjanova za žara ljetnoga i kao plamen i kad u kadionici, kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem, kao maslina puna plodova ikao čempres što se diže u oblake. Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom, kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama pred svim zborom Izraelovim. Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru, pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugoni miris Svevišnjem Kralju svega. Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim. I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Sveviišnjem. A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom. I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg.

Kratak pregled

Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje. A je li se ipak rodio čovjek kao Josip? Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjećene. Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.

Nehemija

Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.

Zerubabel i Jošua

Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao pečatnjak na desnici. A takav bi i Jošua, si Josedekov: oni usvoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, određen za vječnu slavu.

Posljednji kraljevi i proroci

Osim Davida, Ezakije i Jošije, svi ostali gomilahu opačinu na opačinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih. Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuđinskom narodu. Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove, po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrđuje. Ezekijel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih. A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

Jošija

Junak u boju bijaše Jošija, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proročkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.
Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i mačem zamahnuo protiv gradova! Tko je ikad imao njegovu odlučnost? On je vodio bojeve Gospodnje. Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva? Jer je prizvao Boga Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritjesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuču.
Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.