Junak u boju bijaše Jošija, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proročkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.
Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i mačem zamahnuo protiv gradova! Tko je ikad imao njegovu odlučnost? On je vodio bojeve Gospodnje. Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva? Jer je prizvao Boga Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritjesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuču.
Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.