Aron

Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva. Vječni Savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave. Odjenu ga dičnim savršenstvom i opremi bogatom odjećom: gaćama, haljom i oplećkom. Obloži ga mogranjem i brojnim zvončićima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koračanju njegovu, da im se u Svetištu čuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova. I svetu odjeću od zlata, grimiznu, svu izvezenu, oplećak sudački, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca, drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu pečatom posvete, ures vrhunski, djelo veličanstveno, ukrase, očima nasladu. Nitko nikad sličnih nije vidio, i nikad ih nije tuđinac oblačio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek. Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana. Njemu mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivja narod u ime Gospodnje. Izabra ga između svh živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove. Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.
Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu. I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih čudesa i sažeže ih plamenimognjem. I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju. Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu. Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela među narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.