U dokolici je mudrost zakonoznanaca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. Kako će omudriti onak tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.
Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade dan i noć: oni koji rezbare pečetnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bde noću da usavrše svoje djelo. Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže, zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom, srcem misli na svršetak posla svog i noću bdi da ga usavrši.
Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi, srcem misli na laštenja i bdi noću da peć očisti.
Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu. Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja i putovanja. Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga. Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.
|
by klaudijo | mostar, bosna i hercegovina |
